prva Elizabeta

botoks galanterija i runolist

kao odstupnice za mokre miševe

jednokratna čarolija kojom se prodaju meteorolozi

na suhozidu umjesto u stolici

ima me više nego što bih htio

i upravo taj višak mijenjam za glad

za ugrize i otkidanja socijale

drago mi je, ja sam sin jedne pokojnice

i drago mi je što vas upoznajem

na klupi, u snu, u nuždi

otvorit ću novčanik pun tiskanog nezadovoljstva

začepiti rupu, jednu, dvije, da bude gorska pjesma

alžirski propust

na polju kojim jurcaju festivali i praznine

Elizabeta Šakarica bit ću, prozirna i nepoznata

popudbina crijeva, veseo štakor tronožac

za mala spašavanja

za prašinu da ne nastaje

u vreo dan kada više ne zna tko je i čemu služi život u kojem je rođen

na vlaku za sajam gdje se po niskoj cijeni

bruse kopita

i gdje glave vise kao da su višak

Autor: Matej Čolig

Foto: Pixabay