List bijelog papira može se činiti kao sasvim običan predmet. Ni po čemu poseban, niti veličinom niti bojom niti težinom, baš ničime. Lako je zgužvati ga, poderati, smočiti, vjetar ga blagim udarom nosi, a vatra ga lako zahvati i zapali. Nije proziran pa da čovjek kroz njega vidi svijet i nije ogledalo da se čovjek u njemu promatra. Ima ga u tolikom broju da ga nitko ne bi mogao pobrojati, a ktome je i vrlo jeftin, možda jeftiniji od bilo čega što se može kupiti. Ipak, usprko

Vjerojatno ne postoje dani našeg djetinjstva koje smo proživjeli jednako ispunjeno kao dane koje smo ostavili iza sebe misleći da ih...

Volio sam djevojku i ona me voljela, no morao sam je napustiti. Zašto? Ne znam. Bilo je kao da je oko nje krug naoružanih ljudi što su na...

U Pazinu sam najprije dva dana samo ležao, pušio, čitao, jeo, gledao televiziju, zijevao, češkao se, pa onda opet pušio. Ništa živo mi se...

O stroga matematiko, nisam te zaboravio otkako su tvoje učene pouke, slađe od meda, prožele mi srce kao osvježavajući val. Od kolijevke...

Kasno je naučio što je to advent. Eto, nije mu trebalo niti ga je pretjerano zanimalo, razmišljao je više na tragu onog: nek dođe ono što...

Psi me nikad nisu zanimali, možda zato što nismo imali psa dok sam odrastao i zato što sam se bojao onih koji su tad živjeli u...