top of page
Writer's picturemundus

Vivek Chibber: Iz knjige 'Klasna matrica. Socijalna teorija nakon kulturnog obrata'

Updated: Mar 3, 2023

Novi populistički val prošlog desetljeća novo je lice pobune radničke klase danas. Hoće li se ona razviti u nešto bitnije ovisit će o sposobnosti radništva da riješi zagonetku klasne organizacije u njenom novom okviru.

Ono što ju čini posebno izazovnom u trenutnim uvjetima jest to da politička sredstva posvećena rješavanju organizacijskih zagonetki u prethodnoj eri danas također nedostaju - stranke, sindikati, radikalni savezi, masovne organizacije ljevice itd. koje su bile katalizatori iza klasne formacije. Utoliko što je radnička organizacija političko dostignuće, a ne nužni produkt strukturnih uvjeta, mora ju se pripisati slojevima posvećenih organizatora usađenima u zajednice i radna mjesta kapitalističkog svijeta. Danas, ukoliko ljevica postoji u središnjim ekonomijama naprednog industrijskog svijeta, ona je uvelike odvojena od radničke klase. Smještena je najviše u profesionalnim okruženjima poput sveučilišnih centara i neprofitnih organizacija, ne u četvrtima i proizvodnim ustanovama gdje se rad suprotstavlja kapitalu. Čak i u vezi s izborima, kao što je Thomas Piketty veoma uvjerljivo pokazao, socijaldemokratske stranke Zapada više ne promatraju radničku klasu kao svoju bazu, nego se u mnogo većoj mjeri oslanjaju na profesionalne, visokoobrazovane slojeve.* Stoga, dok je nekoć postojala prirodna i organska veza između samoprozvane ‘Ljevice’ i radničke klase, to više nije slučaj.

Nema sumnje da u ovoj vezi postoji određeni stupanj endogenosti. Drugim riječima, sama promjena u strukturnim uvjetima barem je djelomično odgovorna za odsustvo radničke ljevice kakva je tako ubrzano rasla prije stotinu godina. Suptilne uzročne veze nisu dobro razumljene. Ali čini se plauzibilnim zamišljati da je kultura otpora, poticana strukturnim i institucionalnim okvirima u ranom dvadesetom stoljeću, također poticala političke organizacije koje su joj dale oblik i smjer. To se djelomično događalo zahvaljujući stvaranju uvjeta za spajanje radnikā aktivistā u četvrtima, na radnim mjestima i u udruženjima rastućih urbanih tvorničkih centara. No, također su privučeni bili članovi srednje klase - radikali, studenti i intelektualci - koje su inspirirali ideali izraženi od strane rastućih radničkih organizacija te su oni bili ti koji su osigurali poveznicu koja je spojila radničku klasu s progresivnim dijelovima srednjeg ekonomskog sloja. Ako je tome tako, vrlo je vjerojatno da kako su se strukturni uvjeti mijenjali i kako su se radnici odlučivali za sve individualiziranije forme otpora tako su i elementi koji su se spajali u stvaranju ranijeg sloja aktivistā i radničkih organizatora slabili. I kako je gustoća radničkih organizatora bila smanjena tako je i tradicionalno sredstvo za kolektivno djelovanje postalo veoma rijetko - otuda jačanje spontane tendencije prema igranju na sigurno i individualnom otporu.




*Thomas Piketty, Capitalism and Ideology (Cambridge, MA: Harvard University Press, 2020), pogl. 14-16.





U: Vivek Chibber, ‘The Class Matrix Today’, u: isti, The Class Matrix. Social Theory after the Cultural Turn (Cambridge, MA: Harvard University Press, 2022), pp. 176-7


Preveo Matej Čolig





Comentarios


Post: Blog2 Post
bottom of page