top of page
Writer's picturemundus

V. Chibber: Klasna matrica (1. dio)

Updated: Mar 3, 2023


['Primjedba o terminologiji' i 'Uvod' (str. 1-2.)]



Primjedba o terminologiji

Jedan od najčešće korištenih pojmova u ovoj knjizi jest ‘kultura’. Među suvremenim teoretičarima pojam se razumijeva na dva odvojena načina. Jedna tradicija, povezana možda najpoznatije s Raymondom Williamsom, uzima je u značenju čitavog ‘načina života’ - skale socijalnih praksi koje razlikuju jednu socijalnu formaciju ili jednu epohu od druge. Ovo uključuje ne samo religiju, ideologiju, umjetnosti i književnost nego i političke i ekonomske institucije. Drugo i uže korištenje termina služi se njime kako bi označilo ideologiju, diskurs, normativne kodove i tako dalje - obuhvaćajući interpretativnu dimenziju socijalnih praksi. U ovoj knjizi, osim ako nije drugačije navedeno, ‘kulturu’ i srodne pojmove koristit ću uvijek u potonjem smislu. Za to postoji razlog. Jedan od glavnih ciljeva knjige jest odgovoriti na izazove strukturalne klasne teorije koje su stvorili zagovornici ‘kulturnog obrata’. Taj izazov ima smisla jedino ako je ‘kultura’ razumljena na taj način - kao što će biti jasno u nastavku knjige. Radi se o praktičnoj odluci, ne o epistemološkom stavu. Čitatelji koji su uvjereni da pojam ne bi trebao biti korišten na ovaj način svako pojavljivanje ‘kulture’ mogu slobodno zamijeniti ‘ideologijom’ ili ‘diskursom’. Ja ih obično koristim naizmjenice.



Uvod

[1] Jedan od trajnih problema socijalne teorije nalazi se u objašnjenju izvorā stabilnosti i konflikta u modernom društvu. Za velik dio dvadesetog stoljeća, možda najutjecajniji pristup ovoj teškoći izvirao je u djelu Karla Marxa. Marxovi su argumenti izravno ili neizravno oblikovali dobar dio debate o modernoj političkoj dinamici. Marxov izravan utjecaj proizašao je iz njegovih empirijskih argumenata, među kojima je najvažniji bio taj da stabilnost i konflikti nisu samo supostojeći nego su i koegstenzivni. Ne radi se samo o tome da moderno društvo sadrži oba elementa nego i o tome da su oni zajedno stvoreni. To je zato što isti mehanizam koji ljude dovodi u stabilne obrasce interakcije također ih zatvara u sukob jednih s drugima. Marx je ovu situaciju često opisivao pojmom ‘kontradikcije’ i njoj srodnim pojmovima - ne u smislu logičke nemogućnosti, nego nepomirive napetosti.

Za Marxa, mehanizam koji istovremeno stvara stabilnost i konflikt jest klasna struktura. S jedne strane, klasni odnosi u društvu [2] stvaraju osnovu za njegovu reprodukciju kroz vrijeme. To je zato što su, po definiciji, to društveni odnosi koji vladaju stvaranjem dobara i usluga. Što god drugo ljudi radili, oni moraju sudjelovati u oblicima interakcije koje zahtijeva klasna struktura samo kako bi održali tijelo i duh. Društvena je klasna struktura stoga izvor društvene stabilnosti zato što su je društveni akteri skloni reproducirati kao preduvjet vlastitog blagostanja. Pa ipak, s druge strane, klasna je struktura također primarni izvor društvene napetosti. Tome je tako zato što je klasaa intrinzično izrabljivačka - dominantne klase dolaze do svog prihoda silom izvlačeći rad iz podređenih skupina. Marx o ovom izvlačenju rada govori kao o eksploataciji, a eksploatacija je ugrađena u proces klasne reprodukcije. Prema tome, iako klasna struktura okuplja društvene aktere oko njihovih materijalnih potreba, ona ih također zarobljava u sukob jer eksploatacija teži stvaranju otpora. U svojoj najpoznatijoj artikulaciji ovog argumenta, Marx je predvidio da će politička nestabilnost ugrađena u kapitalizam završiti njenim rušenjem od strane radničke klase.


Nije bila mala stvar što je u desetljećima nakon Marxove smrti veći dio Europe bio uzdrman pobunama radničke klase te se činilo veoma realnom mogućnošću da će se njegovo predviđanje o nestanku kapitalizma obistiniti. Socijalističke su se stranke okrenule marskizmu kao svom vodiču za djelovanje, a deseci milijuna, koji su se sjatili u te organizacije, upijali su osnove teorije. Do sredine stoljeća, marksizam je u nekom obliku bio nesumnjivo najraširenija socijalna teorija među progresivnim intelektualcima pri čemu je velik utjecaj širio i izvan toga. U kolonijalnome svijetu, sličan se proces ukorijenio ondje gdje su se nacionalistički pokreti inspirirali Marxovim antikolonijalizmom i snažnim antiimperijalizmom boljševikā. Generacije su antikolonijalnih intelektualaca našle u marksizmu prirodni okvir ne samo za moralni angažman nego i za svoju političku [3] analizu.





Izvornik: Vivek Chibber, The Class Matrix. Social Theory after the Cultural Turn, Harvard University Press, Cambridge (MA) i London, 2022.


Preveo Matej Čolig

Commenti


Post: Blog2 Post
bottom of page