ptičje mlijeko

u potrazi za punomasnim mlijekom postao sam obična tkanina oko na suncu koje liježe na blato i umjesto da podrežem kosu da budem viši barem dva metra ja se predstavljam kao staklena površina kao kanta za smeće koju bacaju u izloge da sam barem semafor pa da se ugasim na zelenom svjetlu i pustim ljude da sami sobom upravljaju s druge strane oceana svijet nije tako jednostavan telefon još ne postoji (ne znaju tko je novi američki predsjednik) bacaju se u rijeke s mišlju da će doseći dno hvala Elizabeti što je podgrijala ručak vrijeme je da se ugasi svjetlo već predugo titra zato zahvalimo tabuli rasi i svemu što je u sebi krila

Autor: Matej Čolig

Foto: Pixabay