Homopoetikus skače sa konfesionalnog neba
na zemlju otadžbinsku
i trese je mlakim rečima
koje mu majka vredno prevodi na ruski i engleski.
Trese je silnije od plotuna streljačkog voda
i od počasnog plotuna streljačkom vodu
i od pada presamićenog trupla, trese poeta doktus.
Onda se ispruži preko majke
te se sunča pod neonskim krstom nebeskim, mrtvim
bludi poeta boem.
Homopoetikus - moderni homosatanikus,
ne golica njega pitanje
o logorima, varvarizmu i poeziji.
Samo nek se benigno šapuće u časopisu.
Da li je to moda ili bolest?
Homosatanikus ima knjigu:
Vidi moja knjiga! oči ću da ti knjigom vadim.
Kakva ljigava nakaza, pesnik.
A devojčice postmoderne bezobrazne
mutiraju u estradne Desanke
Maksimović.
Zenit:
Papir nije život
Ljudi su ubice.
U: Miloš Živanović, Lirika pasa (Algoritam, Zagreb, 2009.)
Comentários