Lidija Deduš: Bolji život

onda shvatiš da je stigla zrelost

imaš obitelj i polovni auto kupljen od štednje na sajmu

imaš djecu koja pjevaju ili se tuku

na stražnjem sjedištu dok nedjeljom idete na izlet

ljeti more ili babi

imaš košaru u njoj termosica u njoj kava

srčete iz poklopca naizmjence

poslije ćeš ga obrisati u salvetu

imaš uvijek isto ugibalište na kojem gutate sendviče od

pohovane šnicle i od dvije šnite kruha

djeci sok i šuma

da ne moraju čučati između otvorenih vrata imaš

uvijek istu stanicu za benzin cigarete sladoled imaš

dijete s migrenom koje povraća dvije šnite kruha pohovanu šniclu

sladoled i sok po kariranim presvlakama ili

pjeva partizanske borbene dok na četrdeset sunaca čekate

trajekt za brač imaš

stalan posao po završetku ljeta

nogometne utakmice

gomile neopeglanog veša nedjeljom popodne imaš

dijete koje nije odrezalo nokte napisalo zadaću pročitalo knjigu

imaš početak školske godine i supermarket u kvartu

dalje od toga ne treba

imaš stan u sivoj zgradi usred grada imaš beton

koji pitaš

je li ovo sve? imaš

odgovore da je bogu hvala što su djeca zdrava i što imaš krov nad

glavom imaš duge poglede kroz prozor noću imaš nemir

koji kaže da je život nešto drugo imaš ružne snove ptsp i osvrtanje

preko ramena imaš sjećanje na vrijeme kad su lupale granate i

snajperi s brda kad si bježala kroz tunel ispod aerodromske

piste imaš muža koji kaže

to je život to je sreća imaš tv program uvečer koji kaže

hoću život bolji život imaš želju vrisnuti i pobjeći

pred spoznajom da imaš samo četrdeset i da ništa bitno osim ove suhe

prazne svakodnevne ponovnosti neće promijeniti činjenicu da

imaš obitelj auto izlete mora babe ugibalište supermarket želju

da te netko uvjeri u suprotno od razočaranja

da je ovo

sve.

U: Lidija Deduš, Apatridi i ostale čudne ličnosti (Treći trg, Beograd, 2018.)