Tek što se noć rasipa u osvit, svaki dan ponovno ustanovim: netko u Glav, netko u Kom, netko u Polit, netko u Prosvjet - odlaze ljudi u ustanove. Hrpe papira naprosto dažde; i tek što uđeš u zdanje, jedinice, odabraviši od sto drugih tek one važne, službenici se razilaze na sjednice.
Javiš se: 'Primaju li danas načelnici? Dolazim još so vremeni ona!' 'Drug Ivan Vanič sad je na sjednici - integracija TEO i GUKONA.'
Prevališ sto stepenika. Zamrziš svijet i operativu. I opet: 'Dođite za sat, izvinte, imaju sjednicu: Sreskooperativu treba kupiti bočicu tinte.' Dolaziš za sat - ni sekretara, ni sekretarice, nikog do stola! Svi su, do dvadesetdruge, na sastanku Komsomola.
Penjem se opet, kasno već na noć, u šesti kat ovog birokratskog doma: 'Je li došao drug Ivan Vanič?' - 'Na sjednici je A-be-ce-de-e-ef-ge-ha-koma.'
Razjaren, jurnem na sjednicu, kao lavina kad se zgrudi, i usput bljujem psovke, kad u to spazim: sjede raspolućeni ljudi. Čudna li čuda! Gdje su im druge polovine? 'Sječa! Ubojstvo!' urlam i zdvojno trčkaram. Ta strašna slika! Izbezumljen pred njom čujem spokojan glas sekretara:
'Zasjedaju na dva mjesta odjednom. Na dan do dvadeset sjednica imamo. I čovjek mora da se raspolovi. Do pasa ovdje, a ostalo tamo.' Uzbuđen, bdijem. Jutro je. Jedim se. A mašta sanjari, bijednica: 'O, kad bi došlo još do jedne sjednice radi ukidanja sviju sjednica.'
1922. Preveo Vladimir Gerić.
U: Vladimir Majakovski, Iz djela, izabrala Dubravka Oraić (Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1983.)
Comments