Kriza na granici. Nije ostalo puno granica koje treba preći, svijet završava, u treptaju oka, nešto eksplodira, netko umire. Grad od pedeset tisuća stanovnika nestaje s mape, u mjesecu kad se otkrilo da je francuski predsjednik uzimao mito, od Ubera, jebote, od Ubera. Njemački kancelar kaže da nemaju opremu. Dotok energije se odvija neometano. Sve bolje. U međuvremenu ćemo napustiti nuklearnu energiju, okrećemo se uglju. Svi se okrećemo uglju, pepelu i prašini. Nije mi dobro. Moj sin će poginuti u migracijskom ratu. Moj sin će umrijeti od žeđi. Moj sin će umrijeti jer se ništa ne mijenja. Napuštamo nuklearnu energiju, okrećemo se uglju. Gledam svog sina, koji je umro zajedno sa mnom 2030. godine. Opraštam se s njim danas. Držim ga u naručju i plačem. Ove godine u Europi gori milijun hektara šume. Pomisli na te životinje. O čemu si danas sanjao? Što si danas sanjao? Zaboravi na to. Zamisli one koji umiru na livadi u plamenu, na vrućem asfaltu, u svojim krevetima, tȇ obitelji. Zamisli sebe kako se boriš za kruh, svoju kćer koja moli za vodu. Potom zamisli najnoviju verziju iphonea, njegov najbolji na svijetu model. Njegov procesor, njegovu memoriju.
Preuzeto s profila Đurđice Čilić na Facebooku gdje je pjesma objavljena 30. kolovoza 2022. S poljskog prevela Đurđica Čilić.
(Fotografija: Matias Baglietto / Alamy)
Comments