Ja netom izabrani vođa velikog naroda, odbacujem sve svoje obaveze prema bezumlju koje od mene zahtijeva bezumna djela. Borit ću se protiv zaslijepljenosti u sebi i u svojim najbližima, i ako zaslijepljenost nađe u meni svoje skrovište, neka se to skrovište sravni s mojom krvlju i s mojim duhom istovremeno. Vrijeme, koje ću oblikovati po svojoj najboljoj misli, neka i mene oblikuje najboljom mišlju. Da budem zemlja, koju smije u rukama držati samo onaj koji časti ljepotu. Pretjerano oduševljenje neka bude dalje od mene, da se za plemenitu stvar zagrijem samo pameću da me strast ne zavede u zla djela za dobru stvar. Da najprije u sebi okončam boj između dobra i zla, da znam što je dobro i što je zlo. Uvijek ću imati pred očima vlastitu misao, ali joj ne dopuštam da mi zastre pogled na misli drugih ljudi. Ljubit ću samo ono što je ljubavi vrijedno, a jer je ljubavi vrijedna samo ljubav, ljubit ću samo ljubav. Ljubav prema čovjeku i prema svemu što je u čovjeku čovječno. O svojim ću zaključcima misliti u tolikoj mjeri da mogu za svaki zaključak kazati: zaslijepljenosti u njemu nema. Pit ću samoću da mogu okrijepljen od njena pića misliti na stvari koje opijaju mnoštvo. Nikada neću dopustiti da samoća postane jedini stanovnik ove lijepe zemlje. Bolje da se ja preselim sa zemlje u zemlju. Glad za boljim životom pokušat ću utažiti boljim životom, i ne upućivanjima na nj. I budući da znam da je čovjek bez mira manji od životinje, pokušat ću mu darovati mir, mir čovjeka, koji nemir svog duha daje u službu mira među ljudima i u ljudima. Ako i ja budem kriv što je čovjek izgubio bitku sa smrću, neka budem posljednji čovjek, neka se sa mnom smrt poigra okrutnije nego s drugima. Usred pepela i ruševina neka mi uzme svu moć, samo ne jednu: moć kajanja, da me kajanje pospe pepelom, dok se u pepeo ne pretvorim. Pepeo u pepelu, što ne zna za svoje spasenje, kada ga vjetar raznosi pored ljepota i strahota, ljepota koje više ne postoje i strahota koje su vječne.
U: Nova slovenska lirika, prir. Radoslav Dabo & Janko Kos, izabrao i preveo Radoslav Dabo (Konzor, Zagreb, 2002.)
Comentários