top of page

Darko R. Suvin: Iz 'Bijasmo nečija budućnost. Bilješke i bjesnila'

Writer's picture: mundusmundus

Zatočeni


Dakako da mi fali bijeli dan, dakako da bih volio izaći kroz ova vrata, dakako da bih volio živo društvo veselo ili rasplakano na mom ramenu


Ali sȃm nisam: s onima sam dalekima, majstorima, dragima koje stalno volim koje postojano slušam


I žalostim se najgorče kad pronađem da su i oni bili zatočeni svojim granicama.





42.


Pozvo si me na večeru s još pola tuceta Pisaca službeno priznatih i hranjenih, Zoile, Te se čudiš i kudiš me što ne dolazim. Eto: Ne volim večerati sȃm.





44.


Kad ti plaćaju večere pa traže pohvale, Cmizdriš i tužiš se, Zoile. Uzalud ti: Ne možeš biti slobodan i siguran ujedno.





'Da zidari kuće u njoj stanuju Da žetelica jede kruh svog žita Da tlačitelj grožđa pije to vino Da se više ne čuje naricanja Zbog nasilne smrti Da bjelobrad i dojenče Požive sve dane svog života: Tko umre kao stogodišnjak Zvat će se mladićem Umrijet će lako, u toploj zajednici.'







U: Darko R. Suvin, Bijasmo nečija budućnost. Bilješke i bjesnila (1983-2022) (Fraktura, Zaprešić, 2022.)

Comments


Post: Blog2 Post

©2021 by Mundus. Proudly created with Wix.com

bottom of page