U ambaru gdje su me zatvorili kad mi je bilo dvanaest godina upoznao sam svijet, ilustrirao sam ljudsku komediju. U nekom podrumu naučio sam povijest. Na noćnoj svečanosti, u nekom gradu na sjeveru, našao sam sve žene davnih slikara. U nekom starom pariškom pasažu poučili su me klasičnim znanostima. U nekom divnom obitavalištu okruženom cijelim Orijentom dovršio sam svoje golemo djelo i doživio svoje slavno povlačenje. Izmiješao sam svoju krv. Ispunio sam svoju dužnost. Ne treba čak više ni misliti na to. Ja sam odista s onu stranu groba, i nikakvih narudžbi.
Radi se o trećem dijelu pjesme u prozi 'Životi' koja se nalazi u djelu Iluminacije.
U: Arthur Rimbaud, Poezija, preveo Zvonimir Mrkonjić (Konzor, Zagreb, 1997.).
Commenti