Ne zbog zvijezda Koje su popadale s pročelja hotela, Ne zbog masti oko svinjskih kotleta Što ih čarobna konobarica, Na pločici joj piše Kirka, Među svojim slavenskim uvojcima servira za doručak. Ne zbog napjeva Koji nošeni plesom neonskih svjetala Prodiru iz noćnog kluba, Izlizanih stubišta i izgrebanih tapeta na zidovima sobe, Ne zbog pogleda na groblje, Bodljikavu žicu i krhotine stakla Na vrhovima zidova, ne, ne zbog toga.
Ne zbog duhovnih gazda, Prepredenih kimavaca, oligarha brbljanja Koji poput sirene izvikuju tvoje ime. Ne zbog buketa lotosovih cvjetova, Hladnih banketa i nagrada za rekordnu prodaju Priručnika za sterilizaciju duše. Ne zbog sitnih trgovanja s ustajalom stranom vjetra, Odlikovanja, počasnih oznaka, baklji Za herojsku igru sviju protiv svih, Igala za kravate, kojima je za svaki slučaj Pričvršćeno čeznutljivo srce. Ne zbog šačice bijednih novčića, Potajno nakradenih na zgarištu Troje, Ako uopće, ne zbog toga.
Ne zbog autoerotičnih igrica samozvanih bogova Koji iz besposlice prate tvoje lutanje, Šuškavim cerekanjem nagrade svaku tvoju grešku, Mame te iz stupice u stupicu, Ne zbog prijatelja, Nigdje ih ne možeš naći, I pokušaš li usprkos tomu ploviti Između njihove zavisti i straha, Razmrskat ćeš se na grebenima glasina, Utonuti u vrtlogu kleveta.
I još najmanje zbog vječnosti i povijesti, Tih mucavih izgovora, kad zazjape ponori.
A ti usprkos svemu vjeruješ Homeru slijepcu Da se poezija isplati.
Kad se nakon duga i neizvjesna putovanja Vratiš kući, kad zatekneš ostavu opljačkanu, Kuću opustošenu, Svoju ženu i djecu sa susjedovim imenom, Skladna će riječ pomoći tvojoj ubijenoj duši Kao senin čaj tvojem želucu nakon preobilne gozbe.
Pjevati bit će kao srati nakon dugotrajnog zatvora u zlatnu posudu, Prizivati smrdljiva imena na pregibu vlastita dna. Tu ćeš se, nedjelatni junače, besciljni putniče, Svećeniče vlastite probave, zadnji put izmjeriti. I konačno i sam otići.
U: A. Šteger, Protuberance (sa slovenskoga preveo Edo Fičor; Meandar, Zagreb, 2003.)
Comentários